POSEBNOST

Što znači posebnost?

Kako posebnošću obogaćujemo svoj život?

Što nam posebnost donosi u životu i čini od života?

Posebnost je riječ kojom se želi istaknuti nečije djelovanje na jedan sasvim drugačiji i individualan način. Kakav je tko kada ga povezujemo sa ovim životom? Koliko je danas uistinu prisutna “posebnost” djelovanja? Kroz članke koje pišem, često se dotaknem najranije dobi i dječjeg razdoblja koje smo svi imali priliku proći. Zanimljivo je kako nas se poticalo na djelovanje ali sa stajališta posebnosti kako bismo se izgradili i postali ljudi kakvi smo danas. Zreli, spremni i odlučni u donošenju odluka i dajući životu od sebe jednu posebnu notu. Govorili su nam “Ti to možeš, pokaži da si drugačiji od drugih, istakni se, budi to tko jesi, ne mijenjaj se zbog drugih i sl…”. Kroz život, bez obzira koliko su odrasli težili da nam usade posebnost djelovanja i individualni pristup, svatko od nas je na neki način prošao kroz sustave imitacija i osvještavanja što je dobro ili ne dobro za nas. Sa jednog divnog šarenog panoa na koji smo lijepili mnoga iskustva, upijali i prisvajali stavove drugih, na kraju smo trebali doći do spoznaje tko smo i što nas čini posebnim spram ovog života.

U razgovoru sa drugima, susrećem se sa odgovorima kao što su “Ja ne razumijem što trebam činiti, ja uopće ne znam što ovdje radim ili tko sam zapravo”. Znači da smo od cijele palete šarenila, izgubili smisao i zalutali u shvaćanju posebnosti. Na žalost ili na sreću, mnogo nam je toga nametnuto kroz godine rasta i razvoja, nije ni čudno da se velika većina nalazi u jednoj divnoj magli u kojoj čine samo ono što pokupe iz okoline te prisvoje kao da je njihovo osobno. Iz svega toga se razvija jedan nevjerojatan obrazac naučenog ponašanja koji se zove STEREOTIPIJA. Zahvaljujući stereotipiji, mi ne možemo rasti i ne razvijamo se u smjeru u kojem nas naše biće gura. Postajemo kontradiktorni sami sa sobom jer više ne znamo koga da slušamo i kako da djelujemo. Iznutra ključa jedan užareni vulkan koji samo što ne eksplodira, dok sa druge strane naše oči projiciraju jedan tupi i izgubljen pogled. Pitanje sa kojim možete provjeriti koliko je netko uistinu povezan sam sa sobom i zna što istinski želi učiniti kako bi širio svoju posebnost je “Što želiš učiniti na xy području života, Kako vidiš sebe naspram ovog života ili Što te čini sretnim, veseli…”

Na ovakav se način u holističkoj medicini ispituje stanje i kvaliteta rada jetre i žuči koji su odgovorni za stvaranje vizije, ideje i nove kreacije život gledamo sa psihičkog i emotivnog nivoa. Ukoliko postoji nejasnoće u odgovorima, to je najbolji pokazatelj kako jetra i žuč funkcioniraju na fizičkom nivou, što ne mora značiti da je organe zahvatila bolest. Za postizanje balansa na području ova dva organa potrebno je napraviti tretman i naučiti kako udahnuti i izdahnuti sve što nas opterećuje. Tek kada dođemo do jasnoće, tek kada progledamo, tada dolazimo u stanje svjesnosti koja nas vrača na put naše posebnosti. Još jedna informacija koja bi vam mogla pomoći, jetra je organ koji određuje kvalitetu vida i općenito zdravlje naših očiju. Jetra je poznati stres organ. Kada smo ljuti i pod adrenalinom, tada ne vidimo baš najbolje i u stanju smo učiniti nešto što nas na kraju može skupo koštati.

Sada kada smo objasnili jedan dio procesa koji je povezan sa našim fizičkim, psihičkim i emotivnim zdravljem, vračam se naslovu današnjeg članka. Kada općenito pogledamo ovaj svijet i život, shvatimo koliko je još uvijek jako malo posebnosti prisutno kroz djelovanja. Najmanje posebnosti se danas krije u partnerskim odnosima. Neki dan, dok sam razgovarala sa svojom veoma dragom prijateljicom, spomenula je nešto što me alarmiralo. Nešto zbog čega sam se odlučila napisati ovaj članak. Na to se puno ne obraća pažnja ali je sve više prisutno. Takva prisutnost dovodi naš ljubavni život do katastrofa ili kaosa.

Kako sam malo prije objašnjavala, prisvojili smo imitaciju, a izgubili smo posebnost djelovanja. U svemu tome nam je još više pomoglo to što nam je sve dostupno. Ta dostupnost i djelovanja odrazila su se (ne) dobro na ljubavne živote koji veoma brzo postanu dosadni, zašto? Zato što prolazeći kroz mnoge faze i promjene na ljubavnom planu, zaboravili smo biti posebni. Sve je to već viđeno, sve je to u velikoj većini isprobano i o svemu tome su napisani mnogi članci. Kada netko po prvi puta stupa u kontakt sa osobom sa kojom planira biti u vezi ili odnosu, malo je toga što može ponuditi osim informacija što je sve radio i prošao kroz život. Sada je pitanje, što je to što je ostalo, a što nam može vratiti dašak nečeg novog i učiniti život posebnim. Što je to sa čime ćemo oplemeniti drugu stranu ili partnera?

Zaboravite na Internet, na sve što je već viđeno, učinjeno i isprobano. Udahnite i utonite u sebe. Posebnost je dio svakoga od nas i krije se samo u nama samima. Ne postoje dvije iste osobe, što znači da možemo biti posebni u svakom pogledu samo ako to želimo, bez da ponovno iskopiramo nekoga ili nečiju situaciju. Pustite detalje i zaboravite na sve što ste isprobali sa nekim drugim. Otvorite se prema sebi i prema drugoj osobi kako biste mogli prihvatiti, a zatim prenijeti ono najljepše, a to je LJUBAV. Žalosno je, ali dok se svijet bavi time kako što bolje kopirati nekoga ili nešto, ljubav nestaje i na kraju veze propadaju jer uvijek nešto nedostaje. Kada naučimo prenijeti toplinu i čistu ljubav, tek tada će i nešto naizgled najjednostavnije postati veoma posebno.

Čarolija se krije u svakome od nas, potrebno ju je samo probuditi 🙂